Narodna imena. Bedreničak, konjski morač, krpilo, mokrorok, vodeni morač.
Botaničke karakteristike. Vodena trbulja je višegodišnja zeljasta biljka sa šupljom i razgranatom stabljikom visine do 1,5 metar. Veliki listovi sa peteljkom dvostruko su do trostruko perasti sa potpornim listićima. Koren je dvogodišnji, oblika mrkve. Sitni i beli cvetovi su sakupljeni u štit. Plod je sa strane duguljasto-jajastog oblika, gotovo okrugao, sa gornje i donje strane malo šiljast, go, zelenkasto-smeđe do žuto-smeđe boje.
Stanište. Vodena trbulja raste u barama, močvarama, stajaćoj vodi, na močvarnim zemljištima i u jarcima.
Upotrebljivi delovi biljke. Za lek se sakupljaju dozreli plodovi, odnosno seme.
Hemijski sastav. Sadrži eterično ulje, trigliceride, smole, vosak.
Primena. Vodena trbulja po lekovitom delovanju liči na komorač, samo mnogo jača. Njena upotreba delotvorna je kod veoma zapuštenih i tvrdokornih bronhijalnih katara sa gnojnim i zaudarajućim ispljuvkom, kod tuberkuloze pluća i gnojenja kostiju. Osim toga, preporučuje se u lečenju pluća, astme, grčeva u želucu i crevima i kod jakog nadimanja. Spolja se seme vodene trbulje koristi kao melem za rane jer ih čisti i sprečava upale.
Način upotrebe. Koristi se kao čaj i kao melem.
